Internet knjizara interliber.com welcome
Petak, 24.10.2014        
Danas je u ponudi 16646 knjiga.
   Read in English Lista za kupovinu Pomoc

Prikazi i recenzije


Knjizevnost, beletristika
Pjesme divljih ptica ; Autor: Enes Karic ; Izdanje: Tugra, Sarajevo, BiH, 2009

Roman Pjesme divljih ptica

Roman 'Pjesme divljih ptica', prva je Kariceva prozna knjiga. Radnja je smjestena u Bosni, na sam kraj sesnaestog stoljeca, u rano doba opadanja Osmanske imperije.

Tema je vrlo slicna onoj kojom se bavio Mesa Selimovic u knjigama 'Dervis i smrt' i 'Tvrdjava', ali uz jos naglaseniju alegorijsku razinu. Pisuci o duhovnoj atmosferi duboke otomanske zapadne provincije, o odnosu intelektualca i vlasti i o pobuni koja se radja u covjeku, Karic sasvim prihvaca neke od danas vladajucih stereotipa u bosnjackoj Bosni, recimo taj da je u tursko doba vladala gotovo savrsena medjuvjerska harmonija, ravnopravnost skoro. On je i otvoreno nostalgican za otomanskim vremenima, poraz u bici kod Lepanta dozivljava kao poraz vlastite strane, kao sto neki zapadnjak pobjedu u toj bici dozivljava kao, malne, pobjedu, vlastite civilizacijske paradigme. To onda stvara zanimljivu i naoko bizarnu premda literarno intelektualno vrlo poticajnu situaciju; Karic, koji je po svojoj intelektualnoj artikulaciji i knjizevnome stilu, pa i dijelu svojih sekularnih svjetonazora, potpuni zapadnjak, emocionalno i identitetski bira poziciju istocnjaka, nostalgicnoga prema porazu iz sesnaestoga stoljeca.

Suptilno i duhovito

No, ono sto 'Pjesme divljih ptica' cini doista uzbudljivim i zanimljvim romanom nije ta, iz susjedske perspektive, neobicna i drukcija autorska pozicija. Karic se, na bezprimjeran nacin u suvremenoj bosnjackoj knjizevnosti i esejistici, u ovoj knjizi razracunava s dubokim primitivizmom, zaostaloscu i sklonostima prema bezrazloznoj carsijskoj omrazi i progonu svakoga ko drukcije misli, i to ne u Bosni sesnaestoga stojeca, nego u ovoj danasnjoj. U tome je suptilan koliko i duhovit, pa tako, recimo, ispisuje antologijsku epizodu sijela nekolicine carsijskih mudraca, sto vjerskih uglednika, a sto dobrostojecih gazda, koji raspravljaju o tome je li kukuruz protivan islamu, pa tako jedan od njih, hodza Zarkan, kaze: 'Njene (kukuruzne biljke) tudje zavicaje, iza mnogo mora, nije nimalo ogrijalo svjetlo nase islamske vjere, a ne zna se da li ce, kad ce i ko ce donijeti njeno vjecno svjetlo u neponatu zemlju, u daleku zabit. Pogibeljno nije da mi danasnji ne znamo da se nase carstvo smatra i svakim danom slabi (i gubi zemlje koje drzalo stotinama godina), vec od toga vise da bas niko ne upozorava sto to svakim danom tudje i nepoznato u carstvo stize! Jesu li nepoznanice o kukuruzu opak nagovjestaj, zlovijest o nastupanju pomora trudnica, da nam se tako prikuci kraj?'

Istinski vjernik

Kroz tu tragikomicnu borbu protiv kukuruza Enes Karic pripovjeda o nedovrsenom, a tako fanaticnom svijetu, s kraja vremena i s kraja jedne velike, sjajne i na svoj nacin napredne imperije, u cije je tradicije i vrijednosti on, Karic, zagledan na nacin na koji smo svi mi, skupa s njime, vec i dio svojih zivota bili, pa i dan danas to zapravo jesmo, zagledani u Ameriku. I na samome, zaostalom, zapadu te lijepe zemlje, nalazi se, eto, pokrajina u kojoj ljudi sumnjaju u vjersku ispravnost kukuruza. Karic se ruga lokalnim obicajima i mentalitetima, koji se ne mijenjaju, eto, vec pet stoljeca, sto njegov roman cini hereticnim prema bosanskoj domivini, i ta ce ga hereza, u to uopce ne treba sumnjati, kostati kod onih kojima se narugao, ali i to cini velicinu i vaznost ovoga romana.

On pise o tome kako su sitni carsijski sverceri i prevaranti, ustvari domoljubi u danasnjem smislu te rijeci, poceli trgovati fetvama (vjerski pravorijek ili nalog o postpupanju u islamu), iako nisu pohadjali vjerske skole, niti sto o tome znaju. Ali su nasli dobar i probitacan izvor zarade. 'Zar cemo preglasnim govorom o Bogu i deranjem o Ahiretu izlijeciti bolest zajednice', pita se filozof Hasan, prijatelj glavnoga junaka romana, Skendera Hume, koji je pomalo oprezni Karicev alter ego.

U neka doba, 'Pjesme divljih ptica' ne ticu se samo Bosne i dalekih zapadnih provincija, nego svake drustvene i drzavne prakse islamskoga svijeta. Tu Kariceva kritika biva i razorna, i cudesna u plementioj uzaludnosti nekoga ko je doista istinski vjernik. Opet Hasan: 'Braco moja, mi muslimani smo Bozju jedinost prenijeli i gdje treba i gdje ne treba. Kad u nasim ustanovama zasjedne neki nas, on uskoro postane jedna, i uvjeri nas da je jedini i nezamjenjivi. Mi onda mislimo i vjerujemo: Ako je Bog jedan, da i covjek koji je zasjeo na procelje treba biti jedan... Mi ga naviknemo da pomisli kako je njegova volja ravna Bozjoj. Eto, braco moja, tu smo mi izdali Boga, tu smo mi izdali Njegovu Jedinost.'

Mocni politicki roman

Ne, ova knjiga nije nekakva dosadna vjerska rasprava. Niti donosi odgovore na vjecna pitanja. Rijec je, izmedju ostaloga, o mocno napisanom politickom i filozofskom romanu, kojega vrijedi procitati kako iz literarnih, tako i iz izvan literarnih razloga. O vjerskome fanatizmu i neprijateljstvu prema drukcijima, Enes Karic na jednome mjestu u romanu pise: 'Prezreli smo kukuruz pa je i on prezreo nas, diljem svijeta bivamo prezreni kad god i mi preziremo svijet!'

Miljenka Jergovic, Jutarnji list

Procitajte vise...

Izdanja Jesenski i Turk
Susreti i razgovori ; Autor: Bosiljka Peric-Kempf ; Izdanje: Jesenski i Turk, Zagreb, Hr., 15-10-2009

Susreti i razgovori, Bosiljka Peric-Kempf

Vidjen iz evropskoga i srednjoevropskoga prostora, Zagreb je donedavno bio poznatiji po svom glazbenom zivotu i stvaralastvu nego literarnom, kazalisnom ili nekom drugom: 'Zagrebacki biennale' sa svojim inovativnim elanom, 'Zagrebacki solisti' pod ravnanjem Antonija Janigra, 'Zagrebacka filharmonija' pod dirigentskom palicom Lovre Matacica, zagrebacka pijanisticka skola naslijedjena od profesora Stancica, svestrane stvaralacke licnosti poput Borisa Papandopula, Ive Maleca i drugih. Primjera je mnogo, znam da ih je ovdje premalo navedeno. Oni su davali internacionalni ugled glazbenom zivotu Zagreba i dijelu Hrvatske koji ga je pratio (dio repertoara i gostovanja isao je i u Dubrovnik, Split, Rijeku).

Na takvu polifonicnu stvarnost, intenzivnu i stalno upitnu, monotonost i konformizam takozvane 'tekuce kritike' rijetko je tko uspijevao dati dolicne odgovore. Glazbene kritike koje je pisala Bosiljka Peric Kempf nisu bile ni monotone ni konformisticke. Odudarale su od svake vrste banalnosti i trazile po svaku cijenu originalnost. Nisu prihvacale bilo kakvo pokroviteljstvo utjecajnih krugova, glazbenih ili drugih. Ova je glazbena kriticarka trazila, ne uvijek bez muke ili rizika, prostor za neovisnu rijec i osoban stav, za sto se placa posebna cijena, ponekad visoka. Bosiljka Peric Kempf znala je platiti tu cijeni i nije oklijevala da to ucini.

Sve te osobine nalazimo u ovoj knjizi 'Susreta i razgovora'. Autorica je umjela postaviti relevantna pitanja na koja su odgovarali neki od vrlo znacajnih suvremenih umjetnika, muzikologa ili kriticara, medju inim : Mstislav Rostropovic, Francois Paris, Ivo Malec, Lazar Berman, Bernard Foccrouille, José Louis Gonzales Uriol, Eugen Indjic, Milan Horvat, Daniel Marusic, Kimmo Matilla, pokojni Zvonimir Berkovic i drugi.

Polaziste ove knjige moze se dobro odrediti rijecima Ive Maleca, napisanih u uvodnom tekstu: to je stav koji otklanja alternativu izmedju, s jedne strane, 'folklornoga fundamentalizma koji je u hrvatskoj glazbi do kraja izbanalizirao divno i originalno pucko stvaralastvo' i, s druge strane, 'profesionalno dotjerane tehnike u sluzbi jedne izmorene estetike s kraja devetnaestoga stoljeca'. Autoricin pristup istodobno odbija neplodne konfrontacije 'provincijalnog amaterima i 'profesionalnog provincijalizma', ali ih ne zaboravlja i ne ignorira njihovu mogucu nedostatnost ili stetnost.

Ovu je knjigu stoga tesko sazeti. Bez obzira na to hoce li se ili nece netko sloziti s pojedinim stavovima koji su u njoj iznijeti, ovi 'Susreti i razgovori' su dobrodosli, a u stanovitom smislu imaju i terapeutsko znacenje. Mogu pomoci da se digne sjena koja je nakon posljednjega balkanskoga rata pala na samu kulturu, umjetnost, pa i glazbu u Hrvatskoj i u okolnome prostoru, koju suvremena kriza cini sve teze podnosljivom. To je posao s kojim ce se morati suociti generacije stvaralaca koji istupaju na scenu – glazbenu i kulturnu uopce.

Ova je knjiga mnogo vise nego obican protokol jednoga stanja i opasnosti koje se u njemu javljaju. Zakljucci koje ona pomaze da izvucemo vrlo su znacajni i poticajni.

Predrag Matvejevic

Procitajte vise...

Knjizevnost, beletristika
Oskar za sporednu ulogu ; Autor: Velid Bajramovic ; Izdanje: Izdanje Velid Bajramovic, Sarajevo, BiH, 2008

Oskar za sporednu ulogu

Velid Bajramovic, nakon zanimljive knjige poezije Malo vode na dlanu, prijatno je iznenadio citatelje svojim rukopisom zbirke prica Oskar za sporednu ulogu, nametnuvsi se kao zreo pripovjedac. Karakteristike i osobenosti Bajramoviceva stila su: blaga i dopadljiva ironija, koja se, katkad, granici s paradoksom i cinizmom, uz naglasen humor koji i ovoga puta dolaze do punog izrazaja. Dodaju li se tome jezgrovitost i bogatstvo jezika, snazna imaginacija i gusta metaforicnost, recenzent bez nedoumica ukazuje na kvalitativne pomake u stvaralackom sazrijevanju ovog pisca.
Bajramovicev rukopis sadrzi dvanaest prica, u kojima dominantno mjesto zauzima tradicionalni nacin pripovijedanja, oslonjenog na humor zavicajnog podneblja koji autora definitivno svrstava medju one pisce koji ce veoma brzo steci naklonost, kako citalaca, tako i oficijelne knjizevne kritike. Humor je nesto sto Bajramovic preuzima iz kazivanja narodnog pripovjedaca, karakteristicnog za podneblje Bosanske krajine, koja je uvijek obilovala dobrim naratorima.
Medjutim, nikako ne smijemo zanemariti, uz vec spomenute osobenosti Bajramovicevih proza, ni one kao, primjerice, u prvoj prici naslovljenoj A, sta ako poleti? gdje, uz naglasene komicne situacije, pisac istovremeno koristi elemente satire i osobenosti burleske, svodeci svoje jezicke akrobacije na skoro naivnu svedenost izraza, sto samo potvrdjuje osebujan knjizevni dar ovog pisca.
Za ovom ne zaostaju ni druge Bajramoviceve price, tako da je skoro tesko izdvojiti bilo koju, koja kvalitetom odskace u odnosu na druge. Ujednacenost kvaliteta, nacina pripovijedanja i stil kazivanja, ovaj Bajramovicev rukopis posebno izdvajaju.
Velid Bajramovic, ne samo da vjesto prenosi svoj pripovjedacki dar na citatelja, nego mu omogucava direktnu komunikaciju s vlastitim djelom, sto tesko uspijeva i mnogo znanijim knjizevnim imenima u Bosni i Hercegovini, pa i siroj bosansko-hrvatsko-srpskoj jezickoj regiji.
Danas, kada je jezik izlozen najbesramnijem teroru tehnoloskih, elektro i stampanih komunikacija, proze poput Bajramovicevih bude nadu da ce ziv jezik i pisana rijec nadvladati pustos SMS i Internet-poruka, kao najbizarnijih oblika komunikacije medju ljudima. Rukopis knjige prica Oskar za sporednu ulogu, sretan spoj tradicionalnog i modernistickog nacina kazivanja, autora Velida Bajramovica, svesrdno preporucujem izdavacu za publikovanje, uvjeren da ce njegovim objavljivanjem bosnjacka i bosanskohercegovacka kratka prica, u zanrovskom smislu, dobiti jos jedno znacajno knjizevno ostvarenje.

Napisao : Hazim Akmadzic

Procitajte vise...


Budite u toku!

Za redovne obavijesti o novim izdanjima, promotivnim ponudama ili Prilici dana, dana prijavite se za e-mail newsletter Budite u toku!
 



Katalog: Naslovna | Nove knjige | Bestseleri | Knjige s popustom | Polovne i antikvarne knjige
Vas Interliber: Lista za kupovinu | Budite u toku! | Trazite knjige? | Esejistik@
Mapa websitea: Oblasti/zanrovi | Autori | Izdavaci |
Saradnja: Vasi prijedlozi su dobrodosli | Zelim prodati knjigu
-
Kako radimo: Prvi put ste ovdje? | Isporuka, cijene, rokovi | Pomoc | Pomogli su
Kontakt: info@interliber.com | Telefon: ++387 33 921 182 | Nasa adresa | Copyright© 1998-2014 Interliber d.o.o.