Internet knjizara interliber.com
Ponedjeljak, 1.9.2014
Danas je u ponudi 16546 knjiga.
   Read in English Lista za kupovinu Pomoc

E-sejistik@



Milan Kundera

VJERNOST RODJENDANU


Tamo negdje, ranih osamdesetih godina sada vec proslog stoljeca, Milan Kundera dao je veliki intervju Christianu Salmonu za njujorski casopis "Paris-review". Dva dijela ovog razgovora Kundera je objavio zasebno u svojoj knjizi eseja Umjetnost romana. Naslovio ih je kao Dijalog o umjetnosti romana odnosno Dijalog o umjetnosti kompozicije.  U drugom dijalogu, onom o umjetnosti kompozicije, dakle, Kundera i Salmon zajedno zakljucuju kako postoje dvije forme-arhetipa u Kunderinim romanima:

1) polifonijska kompozicija koja sjedinjuje raznorodne elemente u arhitekturu zasnovanu na broju sedam;
2) vodviljska kompozicija, homogena, teatralna kompozicija, koja dodiruje nevjerovatno.


Kundera ce na ovo nadodati: Uvijek sanjarim o nekoj velikoj neocekivanoj nevjernosti. Medjutim, trenutno nisam uspio izmaknuti bigamiji tih dvaju formi. Vazno je napomenuti kako je u vrijeme ovog razgovora posljednje Kunderino djelo bilo Nepodnosljiva lakoca postojanja.
Dotadasnji njegov opus lako je, znaci, razdijeliti po naznacenim kategorijama. Prvoj pripadaju Sala, Smijesne ljubavi, Zivot je drugdje, Knjiga smijeha i zaborava te Nepodnosljiva lakoca postojanja; drugoj kategoriji pripada Oprostajni valcer te pripovjetka Symposion van konteksta Smijesnih ljubavi.

Naredni Kunderin roman Besmrtnost (objavljen izvorno 1990. godine) izvrsno se uklapa u prethodno datu dihotomiju. Ocevidna je njegova polifonijska kompozicija koja sjedinjuje raznorodne elemente u arhitekturu zasnovanu na broju sedam. Po mom sudu Besmrtnost je Kunderino najbolje djelo, njegov magnum opus. Ono je u isto vrijeme estetski najostvareniji Kunderin roman i perfektno razradjen recept sedmodjelne polifonijske kompoziciji iz razgovora sa Salmonom. Sedmodjelnost Sale, Smijesnih ljubavi te Zivota drugdje vise je slucajnost nego plod svjesne strategije.

Drugi je slucaj s Knjigom smijeha i zaborava, Nepodnosljivom lakocom postojanja te Besmrtnoscu. Ova tri romana vrhunac su Kunderine umjetnosti, a medju njima Besmrtnost je najbolja. No osim kompozicione ova tri djela imaju jos jednu vaznu sponu: radi se, naime, o tri jedine Kunderine knjige nastale u emigraciji, a na ceskom jeziku. Cini mi se bitnom ova aritmetika emigracije (termin je Kunderin; uvodi ga u Iznevjerenim oporukama).

Od 1975. godine (od svoje cetrdeset seste, dakle) Kundera zivi kao emigrant u Francuskoj. Po vlastitom priznanju nakon sto je pocetkom sedamdesetih pod ruskom okupacijom zavrsio Oprostajni valcer smatrao je svoju spisateljsku karijeru zavrsenom. Tek godinu dana nakon naseg dolaska u Francusku (i zahvaljujuci Francuskoj), nakon sest godina posvemasnjeg prekida, poceo sam pisati bez poleta. Kundera, naravno, jos pise na ceskom. Svjezem emigrantu tesko je pisati na usvojenom jeziku, narocito ako je vec (kao u Kunderinom slucaju) 'stekao ime' u knjizevnosti na maternjem.

Petnaest je godina trajala ova faza Kunderinog stvaralastva. Upravo tokom ovih petnaest godina Kunderi se moglo ciniti da ce njegovo progonstvo biti dozivotno. Pocetkom osamdesetih lisen je drzavljanstva zbog Knjige smijeha i zaborava. On, medjutim, romane nastavlja pisati na ceskom jeziku. (Umjetnost romana, objavljena 1986. godine, napisana je na francuskom sto otkriva Kunderino suzivljavanje sa ideojom pisanja na francuskom.) Nepodnosljiva lakoca postojanja i Besmrtnost napisane su na ceskom jeziku, no Besmrtnost  je ipak stepenica ka Kunderinom 'pofrancuzenju' jer se radnja prvi put kod Kundere uglavnom odvija van Ceske odnosno u Francuskoj, a i likovi su Francuzi. Valja se ovdje nanovo prisjetiti godine u kojoj je Besmrtnost prvotno publicirana. Godina je 1990. i politicka situacija ne sprjecava vise Kunderu da se vrati u Cesku. U proteklih petnaest godina njegovi su romani uglavnom premijerno objavljivani u prevodima, a sada ponovo ima mogucnost da komunicira sa sirokim krugom citatelja na jeziku na kojem pise. Ovu mogucnost ce Kundera i iskoristiti, ali ne na predvidiv nacin. Pocet ce, kako je poznato, umjesto na ceskom pisati na francuskom. Cinjenica da se Kundera, nasuprot mnogim disidentima, nije nakon pada komunizma vratio u domovinu ima i drugu stranu medalje.

Evo kako to opisuje Slavoj Zizek.
Zasto je Milan Kundera, cak i sada posle pobede demokratije, na neki nacin ekskomuniciran u Ceskoj? Njegova dela se retko objavljuju, mediji cutke prelaze preko njih, svakome je nekako nezgodno da govori o njemu… Da bi se opravdalo takvo postupanje, iscackavaju se stare price o njegovoj tajnoj kolaboraciji sa komunistickim rezimom, o njegovom pribegavanju licnim zadovoljstvima i izbegavanju moralno ispravnih konflikata a la Havel, itd. Medjutim, koreni ovog otpora su dublji - Kundera emituje poruku koju "normalizovana" demokratska svest ne moze da podnese. (…) Totalitarno stanje je ishodiste niza fenomena o kojima svedoce mnogobrojne hronike svakodnevnog zivota na socijalistickom istoku: reakcija na totalitarnu ideolosku dominaciju nije se ispoljavala samo kao cinicno bekstvo u "dobar zivot" u vidu licnih zadovoljstava vec i kao izuzetno cvetanje autenticnih prijateljstvava,  kucnih poseta, zajednickih vecera, strasnih intelektualnih razgovora u zatvorenim drustvima - odlike koje su obicno fascinirale posetioce sa Zapada. Problem je, naravno, u tome sto se ne moze povuci jasna linija koja razdvaja dve strane: one su glava i pismo istog novcica, zbog cega su se, dolaskom demokratije, obe izgubile. Kunderi ide u prilog to sto ne skriva tu dvosmislenost: duh "Srednje Evrope", autenticno prijateljevanje i intelektualna druzeljubivost, opstali su samo u Ceskoj, Madjarskoj i Poljskoj, kao oblik otpora dominaciji totalitarne ideologije.

Sam Kundera kaze ovo.
Kada razgovoram s Cesima godinu ili dvije nakon pada komunizma, cujem kako svaki od njih ponavlja sada vec ritualnu formulu, neizostavmu preambulu svih njihovih razmisljanja: "nakon cetrdeset godina komunistickog uzasa", ili "uzasnih cetrdeset godina", i najcesce "cetrdeset izgubljenih godina". Promatram svoje sugovornike: nisu bili prinudjeni emigrirati, nisu bili u zatvoru, niti su bili istjerani s posla, cak nisu bili ni lose gledani; svi su zivjeli svoj zivot, u svojoj zemlji, stanu, poslu, odmoru, prijateljstvima, ljubavima; izrazom "cetrdeset uzasnih godina" svode svoj zivot samo na politicki vid. Ali, jesu li politicku povijest proteklih cetrdeset godina doista prozivjeli kao jedinstveni nediferencirani blok uzasa? Jesu li zaboravili godine kad su gledali Formanove filmove, citali Hrabalove knjige, posjecivali malena nekomformisticka kazalista, pricali na stotine viceva i veselo se izrugivali vlasti? Kad govore o cetrdeset uzasnih godina, orveliziraju uspomenu na vlastiti zivot koji je u njihovu sjecanju i njihovim glavama, a posteriori lisen svake vrijednosti, pa cak i posve izbrisan (cetrdeset izgubljenih godina).

Iznevjerene oporuke, knjiga eseja iz koje je preuzet ovaj lucidni uvid, napisana je na francuskom jeziku i objavljena 1993. godine. Nakon Umjetnosti romana Kunderino esejiziranje na francuskom nije iznenadjenje, no ovoj knjizi prethodi prvo Kunderino fiction ostvarenje izvorno nastalo na francuskom jeziku: Usporavanje. Prvi Kunderin francuski roman na prvi pogled predstavlja ispunjenje sna o nekoj velikoj neocekivanoj nevjernosti. Prvi put neki Kunderin roman nije podjeljen u zasebno naslovljene dijelove; jedina jedinica artikulacije romana (termin je ponovo Kunderin) jest poglavlje. Ovaj kratki roman sastoji se od pedeset i jednog kratkog poglavlja; gotovo da podsjeca na jedan izdvojeni dio neke velike Kunderine sedmodjelne kompozicije. Pa ipak kad je rijec o slicnostima sa nekom od dvije arhetipske forme potencirane u razgovoru sa Salmonom Usporavanje vise podsjeca na drugu, na vodvilj, dakle. Usporavanje savrseno odgovara Kunderinoj definiciji vodvilja, jedne forme koja silno istice intrigu sa svom njenom opremom neocekivanih i pretjeranih koincidencija.

Kao i u slucaju Besmrtnosti radnja je ponovo smjestena u Francusku, ali je jedan od najvaznijih likova, entomolog Cechoripsky, Ceh. Takodjer kao u Besmrtnosti, tema romana je globalna. Raniji romani Kunderini bijahu vise geografski odredjeni; njihova problematika makar univerzalna bila je razumljivija citatelju iz svijeta o kojem je Kundera pisao, iz svijeta sa one strane zavjese. Besmrtnost i Usporavanje na nov se nacin usredotocuju na dimenziju vremena. Iako se sva Kunderina djela na izvjestan nacin bave onim sto je on prozvao svojom ponajvecom estetskom obuzetoscu, koegzistencijom razlicitih povijesnih vremena u romanu, ovdje je tom aspektu djela podaren najveci znacaj. Hocu reci kako se Nietzsche i Bethoven iz Nepodnosljive lakoce postojanja ne mogu porediti sa Goetheom i Betinnom iz Besmrtnosti; Nietzsche i Bethoven nisu likovi ravnopravni sa Tomasom, Terezom i Sabinom dok su Goethe i Betinna za Besmrtnost jednako vazni kao i Agnes, Paul ili Laura.

Na isti nacin neusporediva je uloga primjerice Ioneskovog Nosoroga u Knjizi smijeha i zaborava sa ulogom Denonove proze Bez sutrasnjice u Usporavanju; Nosoroga Kunderini likovi jednostavno citaju, dok junake Bez sutrasnjice susrecu i cak s njima razgovaraju. Jos je jedna znacajna veza izmedju Usporavanja i Kunderine emigrantskoceske trilogije: rijec je o prepoznatljivom Kunderinom "ja" kao jednom od junaka djela. I po ovom pitanju najizrazitija slicnost postoji izmedju Besmtnosti i Usporavanja jer je u ova dva romana uloga tog "ja" dobrano znacajnija negoli je slucaj s Knjigom smijeha i zaborava odnosno Nepodnosljivom lakocom postojanja. S obzirom na sve pobrojano Kunderin "rez" nastao promjenom jezika ne cini se odvec radikalnim.

Medjutim, naredni roman Identitet nesto je posve drugo. Ceska kao toponim odnosno Cesi kao narod u ovom se romanu uopce ne spominju. Niti jednom! Takodjer, nakon vise od dvadeset godina u Kunderinoj prozi nema onog njegovog "ja". U romanu nema ni naznaka koegzistencije razlicitih povijesnih vremena. Kundera kao da eksperimentira sa idejom da postane "obican" francuski pisac. Likovi su napadno francuski; imena (Chantal i Jean Marc) ih skoro pa karikaturalno "legitimiraju". Osim nekoliko epizoda u ovom romanu skoro da nema nista kunderijansko. Postoji, medjutim, jedna stvar koja otkriva onog starog Kunderu  koji nije u stanju ostvariti san o nekoj velikoj neocekivanoj nevjernosti. Tek sto je napustio jednu arhetipsku formu on vec stvara drugu. Jer s cisto formalne strane Identitet je blizanac Usporavanja

Ponovo kratki roman, ponovo pedeset i jedno kratko poglavlje! Nakon publiciranja Identiteta Guy Scarpetta je nacinio kratki intervju s Kunderom objavljen u Le Nouvel Observateuru. Na Scarpettino pitanje o razlikama izmedju njegova tri romana napisana na ceskom jeziku u Francuskoj te dva nova francuska romana Kundera je odgovorio kako je razlika manje nego sto Scarpetta misli. Istice (s pravom!) kako je melodija njegove recenice identicna i na ceskom i na francuskom jeziku te kako je s Besmrtnoscu dosegao zenit jedne forme koju je stoga morao mijenjati.

Nakon Scarpettinog insistiranja na tvrdnji kako su razlike ipak vece Kundera ce u svom stilu, muzikoloski, odgovoriti kako su ceski romani bilo komponirani kao sonate, dok je s francuskim krenuo u istrazivanje nove, krace forme. Dok su ceski romani duga potraga za nekoliko definicija koje izmicu, francuski predstavljaju magicno kruzenje motiva. (Motivi su naravno ona armatura od nekoliko apstraktinih rijeci; u Usporavanju to su, primjerice, brzina, intelektualci, golotinja; u Identitetu - prijateljstvo, crvena boja, dosada.)

Po opceprihvacenom sudu Identitet je najslabiji Kunderin roman. Njegovo naredno djelo ocekivalo se s pomalo zebnje. No, kako se pokazalo, nije bilo razloga za zebnju. Kundera se Neznanjem vratio sebi. Valja krenuti od nekih ponesto neknjizevnih pojedinosti. Kundera kao da je zelio da njegovi prvi citatelji ponovo ne budu govornici onog jezika na kojemu pise. No u slucaju njegovih emigrantskih ceskih romana u pitanju su bili razlozi veliki i izvanjski (historijska i politicka situacija), razlozi kojima se Kundera morao povinovati, dok se u slucaju Neznanja radi o razlozima malim i unutarnjim odnosno licnim, o svojevrsnom autorskom hiru, o zadovoljstvu u mogucnosti izbora jezika na kojem ce se njegovo djelo prvi put pojaviti, o slobodnoj odluci. Roman napisan na francuskom L'Ignorence iz rukopisa je preveden na spanjolski i objavljen pod naslovom La Ignorancia. Drugi jezik na koji je roman preveden jest srpski. Neznanje je tako objavljeno posljednjih dana 2000. godine u Beogradu, u izdanju izdavacke kuce Stubovi kulture i u prevodu Mirjane Avramovic-Uaknin (koja je na srpski prevela i Kunderin Identitet).

Osamdesetih je godina Nepodnosljiva lakoca postojanja objavljena gotovo istovremeno na francuskom, engleskom i srpskohrvatskom te se i ovaj slucaj promptnog prevodjenja Neznanja dobro uklapa u tu lijepu tradiciju skoro pa premijernog upoznavanja ovdasnjeg citateljstva s novom Kunderinom knjigom. Na prvi pogled Neznanje je formalno identicno prethodnim Kunderinim francuskom romanima, Usporavanju i Identitetu. Ponovo kratki roman sa pedesetak kratkih poglavlja. No vec i broj poglavlja nosi malu ali znakovitu razliku. Neznanje ima pedeset i tri poglavlja, za razliku od Usporavanja i Identiteta koji su imali po pedeset i jedno. (Prosjecna duzina Kunderinog francuskog romana tako sada iznosi pedeset i dva poglavlja.) S tematske strane Neznanje je Kunderin povratak Ceskoj. Glavi likovi su Cesi, a i najveci dio radnje odigrava se u Ceskoj. Stilski je Neznanje takodje blisko starom ceskom Kunderi. Kad u drugom poglavlju Kundera stane etimoloski rasclanjivati rijec nostalgija te usporedjivati ekvivaletne izraze u mnogim evropskim jezicima svaki ce se kunderofil sa nostalgijom prisjetiti devetog poglavlja prvog dijela Nepodnosljive lakoce postojanja gdje se na identican nacin analizira rijec sucut. Tu je i nekoliko ludickih opservacija na temu ceske povijesti sto sjecaju na Knjigu smijeha i zaborava. Ponovo se pojavljuje i poznata Kunderina estetska obuzetost koegzistencijom razlicitih povijesnih vremena u romanu, a galerija epizodnih likova zna podsjetiti na neke junake Smijesnih ljubavi.

Radnja Neznanja fokusira se u svom najvecem dijelu na Irenu i Jozefa. Oboje su emigranti (Irena u Francuskoj, Jozef u Danskoj) koji nakon dvadeset godina progonstva nakratko posjecuju domovinu. Imaju jos jednu zajednicku tacku: Irena je udovica, Jozef je udovac. Irenino udovistvo traje duze i ona je vec izvjesno vrijeme u vezi sa Svedjaninom Gustavom. Jozef je, naprotiv, vjerni cuvar uspomene na svoju pokojnu zenu. U mladosti njihovoj, in illo tempore, njih dvoje su proveli jedno vece u praskom kaficu. Tamo je Jozef ukrao malu pepeljaru i poklonio je Ireni. Pozvao je k sebi u stan, no ona je vec bila zarucena s Martinom te je odbila. No cijelog je zivota cuvala malu pepeljaru, a susret s Jozefom bio je za nju simbol neostvarenih mogucnosti njezinog zivota (nalik na susret Jakuba i Kamile u Oprostajnom valceru). Slucajni susret, nakon vise od dvadeset godina, na pariskom aerodromu pred let za Prag za koji oboje imaju karte za Irenu je prst sudbine. Ona postaje nezadovoljna vezom s Gustavom te je jos sretnija zbog susreta s muskarcem koji je za nju gotovo cijelog zivota predstavljao amblem nedosegnute srece. A Jozef se Irene ne sjeca, makar mu ne pada na pamet da joj to kaze. U avionu se njih dvoje kao stari poznanici dogovaraju da se vide u Pragu. U narednih nekoliko dana Irena i Jozef jednako shvataju ispraznost iluzije o velikom povratku. Irena je jos cvrsca u onom sto je i ranije znala, da je njezin zivot sad u Parizu, da dvadeset pariskih godina u njezinom zivotu ima vecu vaznost od praske mladosti, da je njen odlazak, ma kako nametnut spolja, protiv njene volje, predstavljao izlaz i najbolje resenje u njenom zivotu.  

Jozef slucajno dolazi do svog srednjoskolskog dnevnika. Citajuci ga osjeca samo gnusanje prema sebi ondasnjem. (Osjecaj doslovce identican onom Ludvikovom iz Sale: "Preplavio me val bijesa na sebe samoga, bijesa na moje tadasnje godine, na glupe lirske godine …".) Ceska je za njega podsjecanje na te "glupe lirske godine", no jos vise ona je brisac sjecanja na pokojnu zenu. (Da je ostao tamo ne bi je ni sreo.) Na posljednjoj stranici Iznevjerenih oporuka Kundera se divi Faulknerovom romanu Divlje palme i njegovom junaku koji nakon smrti voljene zene odustaje od samoubojstva jer zna da je jedini nacin da produzi zivot voljene zene sacuvati sjecanje na nju. Kunderin Jozef je varijacija ovog karaktera, on je muska verzija Tamine iz Knjige smijeha i zaborava. Jozef je neko ko nece iznevjeriti oporuku. (U Iznevjerenim oporukama kao i u Neznanju simbol ljubavi prema mrtvom je drvo: kruska prod prozorom odnosno vitki bor sto lici na podignutu ruku pokraj kucice od cigala.) Zato ce nakon predvidivog Ireninog i Jozefovog zdruzivanja u postelji on ipak dati prednost uspomeni na pokojnu zenu makar je svjestan da je Irena spremna s njim zapoceti novi zivot. On je napusta skrhanu tek otkrivenom cinjenicom da se njihove praske predpovijesti Jozef uopce ne sjeca, da mu je mala pepeljara, njezina dugogodisnja amajlija, potpuno nepoznata.

Neznanje
je Kunderin opus u malom. Poput nekog borgesovoskog alepha ono sadrzi sve kunderijanske motive. Cini se ipak da je u cjelini ovaj roman najslicniji Sali. Makar ovdje naracija ne tece u prvom nego u trecem licu, stalno prebacivanje fokusa sa Irene na Jozefa te njihovo konacno zdruzivanje podsjeca na Salu, narocito njezin sedmi dio u kojem se naratori "mijesaju". Pravi dragulj Neznanja jest lik Jozefove djevojke iz srednjoskolskih dana. Nekoliko poglavlja posvecenih njenoj mladosti mogu na prvi pogled izgledati kao "strano tkivo" u romanu. No tek na posljednjim stranicama otkriva se da je ta djevojka ustvari Irenina poznanica Milada. Ovaj lik tako poprima nesto od Kostke iz Sale, Muskarca cetrdesetih godina iz Zivota drugdje, odnosno Rubensa iz Besmrtnosti (nije slucajno da su ovi ponesto marginalni likovi kod Kundere redovito, kako se to kaze, najpozitivniji). Medju epizodnim likovima paznju narocito privlace Irenina majka i Gustav. Irenina majka je repriza Terezine majke iz Nepodnosljive lakoce postojanja, dok Gustav sa svojom dobrocudnom apoteozom zena i zenskosti podsjeca na Paula iz Besmrtnosti. Groteskni Gustavov snosaj s majkom njegove ljubavnice i njezino nespretno plediranje da ga zbog dobrote sacuvaju u tajnosti da ne povrijede Irenu zbiva se u vrijeme dok Jozef i Irena vode ljubav. Ljubavni cin Jozefa i Irene u nekoj hotelskoj sobi kao da zatvara koitalni krug Kunderine proze jer poput zrcalnog odraza podjeca na slican odnos Ludvika i Helene iz Sale. Irena je poput Helene spremna napustiti sve zbog novog ljubavnika, dok su i Ludvik i Jozef (istina iz razlicitih razloga) daleko od pomisli da s njima podjele zivot.

U dvadeset i trecem poglavlju Neznanja dok cita svoj mladalacki dnevnik Jozef nailazi na sljedecu recenicu: Koliko je zamorna vjernost koja nema svoj izvor u pravoj strasti. Roman Neznanje je nova potvrda sustinske i metafizicke Kunderine vjernosti, vjernosti svojim opsesivnim temama, vjernosti samom sebi. No ta je vjernost strasna i nimalo zamorna. Poznata je ona fraza o piscima koji cijelog zivota pisu jednu knjigu. Za malo kojeg suvremenog autora to vrijedi u tolikoj mjeri kao za Kunderu. Kundera je karijeru proznog pisca zapoceo prije vise decenija pripovjetkama koje su kasnije objavljene u knjizi Smijesne ljubavi. U jednoj od njih, Zlatnoj jabuci vjecne ceznje (onoj gdje je Martin ozenjen Jirinom) narator na samom pocetku onako usput veli. Kad god razmisljam o starim antickim kulturama hvata me nostalgija. Mozda je u pitanju, pored ostalog, i sjetna zavist zbog sanjive, slatke sporosti tadasnje istorije - epoha stare egipatske kulture trajala je nekoliko hiljada godina; epoha grcke antike gotovo citav milenijum. U tom pogledu zivot svakog pojedinca podrazava ljudsku povijest; u pocetku je zaglibljen u tromu sporost, a ona postepeno i sve vise dobija na brzini.

Motivi iz gornjeg pasusa (nostalgija, ubrzavanje kao svojstvo moderne civilizacije) do kraja su razradjeni tek mnogo kasnije, u francuskim romanima Usporavanje i Neznanje. Mnogo je takvih primjera u Kunderinom opusu, neki su ovom eseju vec potencirani. U Malom rjecniku neshvacenih rijeci iz Nepodnosljive lakoce postojanja Kundera se na jednom mjestu bavi vjernoscu i izdajom. Tamo je za Franza vjernost prva od svih vrlina, vjernost daje nasem zivotu cjelovitost, bez nje bi se raspao u hiljade trenutnih dojmova kao u hiljade krhotina. Sabinu naprotiv ocarava izdaja, a ne vjernost. Slikovito govoreci, Kundera zeli biti Sabina (sanjari o nekoj velikoj neocekivanoj nevjernosti), no uvijek je bio i ostao Franz. U ponesto astroloski simbolicnoj slici ta bi se Kunderina vjernost mogla prozvati vjernoscu vlastitom rodjendanu. Jer Kundera je rodjen prvog aprila, na svjetski praznik sale, na All Fools' Day. Vjernost rodjendanu, vjernost sali i smijehu sacuvao je sve vrijeme, od Sale i Smijesnih ljubavi preko programskog citiranja jevrejske poslovice Covjek misli, Bog se smije do autopoetickog opisa Usporavanja kao romana u kojem ni jedna jedina rijec nije ozbiljna.

Druge knjige autora Milan Kundera
Knjiga Besmrtnost - Milan  Kundera
Besmrtnost
Milan Kundera
Online cijena:
50.31 KM
Knjiga Smijesne ljubavi - Milan  Kundera
Smijesne ljubavi
Milan Kundera
Online cijena:
26.00 KM
Knjiga Nepodnosljiva lakoca postojanja :: - Milan  Kundera
Nepodnosljiva lakoca postojanja ::
Milan Kundera
Online cijena:
20.00 KM
Knjiga Susret - Milan  Kundera
Susret
Milan Kundera
Online cijena:
19.00 KM
Knjiga Usporavanje : Identitet : Neznanje : Francuska trilogija - Milan  Kundera
Usporavanje : Identitet : Neznanje : Francuska trilogija
Milan Kundera
Online cijena:
25.00 KM


Do sada objavljeno u rubrici E-sejistik@:



Budite u toku!

Za redovne obavijesti o novim izdanjima, promotivnim ponudama ili Prilici dana, dana prijavite se za e-mail newsletter Budite u toku!
 




Katalog: Naslovna | Nove knjige | Bestseleri | Knjige s popustom | Polovne i antikvarne knjige
Vas Interliber: Lista za kupovinu | Budite u toku! | Trazite knjige? | Esejistik@
Mapa websitea: Oblasti/zanrovi | Autori | Izdavaci |
Saradnja: Vasi prijedlozi su dobrodosli | Zelim prodati knjigu
-
Kako radimo: Prvi put ste ovdje? | Isporuka, cijene, rokovi | Pomoc | Pomogli su
Kontakt: info@interliber.com | Telefon: ++387 33 921 182 | Nasa adresa | Copyright© 1998-2014 Interliber d.o.o.