Islamska filozofija u Iranu : XVII i XVIII stoljece

Jedna od epoha u kojoj su filozofija i teozofija u Iranu dozivjele svoj najveci procvat jeste period Safavidske dinastije (XVI i XVII vijek). U to vrijeme isfahanska filozofska skola dosegla je izuzetno visoku razinu, a po broju mislilaca koje je iznjedrila, zasigurno je bez premca u islamskom svijetu. Isfahanska skola predstavljala je ustvari nastojanje da se islamska filozofija trgne iz apatije uzrokovane mongolskom invazijom i vlascu dugom stoljece i pol.
Nakon mongolske invazije, filozofska misao u arapskim zemljama postepeno je jenjavala, tako da niti poznati filozofi poput Ibn Halduna nisu uspjeli da je izvuku iz corsokaka. U Iranu, pak, filozofska misao nije dozivjela takvu dekadencu, te je i pored nepovoljnih drustvenih i politickih uvjeta nastavila zivjeti. Knjiga Henry Corbina, koju imate u rukama, prezentira nam iranske mislioce isfahanske skole i njihova djela.