Stranac ; Mit o Sizifu :

Camusov 'Stanac' pripada najuspjesnijim prikazima covjeka u apsurdnom svijetu. Dok je naime vjera pruzala covjeku moralni sustav i potporu, postojali su s jedne strane jasni ideali, a s druge strane ocito zlo, no slabljenjem vjerskog osjecaja konacno dolazi do relativiziranja svih vrijednosti, do skepse i sveopce upitnosti. A iz toga do osjecaja apsurda samo je jedan korak. u takvome svijetu nije neuvjerljivo kada Meursault na sudu na pitanje sto ga je navelo da ubije Arapa, odgovara: sunce (svojom nesnosnom vrucinom i bljestavilom).

Knjigu 'Mit o Sizifu' cine cetiri poglavlja koja za temu imaju: apsurdno rasudjivanje, apsurdnog covjeka, apsurdno stvaranje i mit o Sizifu, kao i dodatak pod nazivom: 'Nada i apsurd u djelu Franca Kafke'. Pod 'apsurdnim rasudjivanjem', Kami podrazumijeva: apsurd samoubistva, apsurdne zidove, filozofsko samoubistvo i apsurd slobode, dok u okviru ogleda o 'apsurdnom covjeku' tretira i donzuanstvo, glumu, osvajanje, a pod 'apsurdnim stvaranjem': filozofiju i roman, stvaranje bez sutrasnjice i Kirilova. 'Mit o Sizifu' se zavrsava autorovim razmisljanjem o sreci dalekoseznim zakljuckom: 'Ljudsko srce ima nezgodnu sklonost da sudbinom zove samo ono sto ga unistava'.