Crni tulipan

'Sve to tamo daleko, ti valovi ljudstva oko Kabe, podsjecaju me na nevjerovatnu smjesu, ne znam da li ju je iko ikad ispravljao: smjesu zavrtjelog zrnja psenice, kukuruza, jecma, razi, zobi, rize...
Dzevadu Hodzicu sam tad mobitelom poslao ovu poruku: Selam Tebi, Tvojoj Aidi i snjeznom Sarajevu! Ja sam u Mekki! Gledam, evo, to ljudstvo dolje oko Kabe! Sa visine. Nevidljiva Stvoriteljeva Ruka, Ruka Svemocnog i Vjecnog Grncara, odozdo i ispod, sa svih strana, nevidljivo i sveprisutno, mijesi ovo ljudsko tijesto, osjeca se tu negdje prisustvo Dzibrila Snaznoga kako sa svih strana dodaje vrceve svjeze vode sa Izvora Tekucega!
A negdje je tu, posve blizu, i melek smrti, Azrail neumoljivi.
On sa strane mjerka vremena i rokove.
E da vidi ka kojoj ce zeni i muskarcu, ka kojem starcu i djetetu, pruziti svoju smrtnu kuku!