Pjesme napisane u dvorcu Batthyanny

... Za jedan stih potrebno je vidjeti mnoge gradove, ljude, stvari, valja znati kretnje koje sitno cvijece cini kad se otvara jutro. Valja znati umisljati putove u nepoznatim krajevima, neocekivane susrete i sastanke: dane djetinjstva koji su jos nerazjasnjeni, valja znati zamisljati roditelje svoje, koje smo morali povrijediti kad su nam donosili kakvo veselje koje mi nismo shvacali, djecje bolesti koje pocinju u dubokim i zatvorenim sobama, jutra na obalama mora, samo more, mora, noci na putu, koje su podrhtavale veoma visoko i letjele sa zvijezdama - i nije jos dosta smjeti misliti na sve to. Valja posjedovati uspomene na mnoge ljubavne noci, od kojih nijedna nije nalik drugoj, na krikove zena u porodjajnim mukama. Kraj umirucih valja biti, valja sjediti kraj mrtvih u sobi s otvorenim prozorima, bukom koja dolazi na mahove. Nedostaje posjedovati uspomene. Valja ih znati zaboraviti kad ih je mnogo i suvise, potrebno je biti vanredno strpljiv da se doceka cas kad ce se one vratiti. Jer uspomene, same, jos nisu nista. Tek kad postanu krv u nama, pogled, kretnja, kad postanu bezimene i kad ih je nemoguce razlikovati od nas samih, tada se moze dogoditi da se, u veoma rijetkim trenutcima, iz sredine ovih uspomena uzdigne prva rijec stiha.

R. M. Rilke