Boja kucne gradje

Boja kucne gradje Selima Arnauta, jest nesvakidasnja, briljantna, stopostotno postmodernisticka proza, jest knjizevni dogadaj koji nas ni casak jedan nece ostaviti ravnodusnim. Ovo je proza ispisana u maniri velikog majstora rijeci. Ovo je proza koja je sva u nesvakidasnjoj magiji jezika i atmosfere: jezika koji je znacenjski istesan do bola i atmosfere u kojoj prepoznajemo i dijelove vlastitih kosmara u netom dogodjenoj povijesti Bosne. Ovo je proza najzamamnih, najcutilnijih, ali najostrijih rubova, o koje, dok ju citamo, iskusavamo vlastite nove-stare dusine posjekline. U Boji kucne gradje stvarnost je dovedena do apsurda; apsurd je doveden do one stvarnosti koju mozemo prepoznavati i u vlastitim sjecanjima i na vrscima vlastitih prsta. U romanu se cjeline mrve u detalje. Detalji postaju mikro cjeline u kojima se ogleda sav duh i zadah vremena u kojemu se zivjelo, sve tkanice, svi nepredvidivi labirinti ljudskih sudbina i spoznaja. Ovo je posve nova, posve moderna, posve autenticna, posve licna proza. Knjizevni kriticari je naprosto nece smjeti presutjeti.