Kombajn na knjizevnom polju
: Proze, pisci, pojave

Jagna Pogacnik knjizevne kritike, eseje i rasprave objavljuje od 1989. u brojnim novinama i casopisima te na Hrvatskom radiju. U ovoj knjizi sabrani su tekstovi nastali u posljednjih petnaestak godina u kojima se bavi pojedinim opusima istaknutih pisaca, knjigama koje su obiljezile svoje i usle u buduce vrijeme, pojavama na knjizevnoj sceni u doba poraca i tranzicije.

Knjiga naslov 'Kombajn na knjizevnom polju' duguje najvecem ciniku hrvatske knjizevnosti, Daliboru Cvitanu. Naime, kada je negdje sredinom 1990-ih Jagna Pogacnik nakanila pisati tekst o Daliboru Cvitanu shvatila je da ima blokadu jer je uvrijedjena njegovim stavovima iz eseja Covjek-zrno i covjek-kombajn, u kojem je knjizevne kriticare svrstao u reproduktivce: kombajne. Naposljetku mu je ipak oprostila - nakon sto je procitala esej Julijane Matanovic u kojem je napisala da pristaje biti 'ne samo skupljac zetve', nego i kako je svjesna 'da i poslije prolaska najsavrsenijeg kombajna na polju cesto mogu ostati lezati nepokupljena i ona najkvalitetnija zrna' te odlucila 'paljetkovati zito, kako se taj posao naziva u Slavonaca i ici poslije mnogih i, u ovom slucaju kao organizator smjene, ublazavati propuste'.

U knjizi se nalaze tekstovi koji pokazuju glavne tematske, zanrovske i narastajne preokupacije 'kombajna' koji knjigu potpisuje. Premda je autorica posve svjesna da je posljednjeg desetljeca struka i citatelji uglavnom percipiraju kao svojevrsnu narastajnu kriticarku generacije koja se afirmirala u drugoj polovini 90-ih godina proslog stoljeca, u svoju odbranu ovdje im nudi tekstove koji nisu bili objavljivani u tiraznim medijima, pa su samim time mozda ostali na margini ili barem manje primijeceni. Znanstveni zbornici, casopisi, radijske emisije, knjige drugih autora kojima su trebali predgovori i pogovori, pruzali su gostoprimstvo koje nije zloupotrijebila.

Fantastika u hrvatskoj knjizevnosti od 19. stoljeca do danas, klasici hrvatske proze, novi rukopisi savremenika i, dakako, neki fenomeni koji su obiljezili domacu proznu scenu u nedavnoj proslosti, bili su predmetom njezina interesa i - kombajnskog posla. Sada su pred vama, nepromijenjeni i onakvi kakvi su bili, neki od njih mladalacki zaneseni, neki vise'knjiski'. Iskreno je priznala da je knjigu objavila zato sto i sama ponekad zeli biti 'zrno' za neki 'kombajn'.

Predano, marljivo, temeljito kriticarka je skupljala svoja 'zrna', ali imajuci na umu da je knjizevna kritika, kao i njezin predmet - knjizevna djela, ponajprije namijenjena citatelju. Stoga su njezini tekstovi pitki i bez suvisnog akademskog hermeticnog diskursa, siroko zahvataju teme i pojave, pruzaju uvid u referentna djela, ali pritom se autorica ne libi iznijeti i vlastita stajalista.

Bas kao da je slusala predavanja jedne americke univerzitetske profesorice koja je studentima zabrinutim za status knjizevne kritike rekla: 'Nemojte da vas brine to sto jest ili nije knjizevna kritika i ima li jos knjizevni kriticar neku ulogu u drustvu. Just do it.'