Kad umrem da se smijem : price : 2. izdanje

Prva nagrada knjizevnog natjecaja Naklade Zoro za najbolju knjigu neobjavljenih prica za 2003.- 2004. godinu.

Kad umrem da se smijem zbirka je prica koja jeste svojevrsna hronika jedne bosanske porodice naseg doba. No, iza tog slikanja porodice otkriva se pronicljiv pogled kako na razlicite karaktere i tipove nase svakodnevnice, a isto tako i vjesta analiza bosanskog mentaliteta i kulturnih modela koji ga proizvode. (Enver Kazaz) . . .Nepun sat kasnije dvije su nas kosmate vjestice ispracale do kapije. Tada mati, koliko je umjela takticnije, upita Zemku:
- Imam dosta svojih haljina koje su mi otjesnjale, pa bi li ti smetalo da ih posaljem po kome? Vama bi mogle, vi ste mrsavije.
- Sto ce nam haljine? - nasmija se Zemka Pindura. - Mi i nako hodamo gole i po kuci i po avliji, a i po basci kada radimo. Kuzman najvoli kad smo gole.
- A i jes brate, najljepse - nadoda ridja Kuzmanova kci, smijuci se ridjim kozijim osmijehom. - Babo stalno govori: kad vas vidim tako gole, ne znam koja ste mi ljepsa.
Vjerovatno smo bile posljednje od blizeg i daljeg roda Zemkonog cija je noga zakoracila u njeno zemljano animalno carstvo. Dok smo se spustale niz brdo, rece mi mati:
- Od ove ludace nemamo nikog ludjeg u rodu, bar sa moje strane.

I svakog jutra, kada ustanem, kazem sebi: de ti prvo dobro razmisli, jer moglo bi biti da si luda. Pa sve sto vise dolazim do zakljucka o vlastitoj ludosti, to se bolje osjecam. A zasto i ne bih, kad sam izucila skolu u kojoj mi je omiljena lekcija bila - sve dok imas cime prepoznati i razlikovati dan od noci, dobro je. Jer, kazu, samo ludjak nema pojma da je lud. . .