Ruski dnevnik

Ljeto je 1914. godine, onaj historijski Vidovdan je prosao. Seljance iz Bosanskog Grahova vec je izvrsilo atentat na austrougarskog nadvojvodu. Bosna je u haosu. Svuda okolo zaudara na skori rat.

Izvjesni Tuzlak Jusuf, trgovac i alkoholicar koji se nedavno, ocaran sjetnim derviskim ilahijama, pridruzio halvetijskoj tekiji, nastoji da izbjegne mobilizaciju ali biva otkriven, uhapsen i poslan u rat. I tu zapocinje neobicna storija o njegovom ranjavanju i dugogodisnjem zarobljenistvu u Rusiji, te o tome kako pismenost koju Jusuf savladava tek u zreloj dobi, lijececi se u vojnoj bolnici od posljedica prostrijelne rane kroz trbuh, spasava i za buduca pokoljenja cuva ono sto bi inace bilo zauvijek zaboravljeno.

Pripovjedac ovog nevelikog, ali zato izuzetno slojevitog djela Jusufov je unuk. S izuzetnom pedantnoscu, on ispreda sve niti price o svom djedu, jedne price o nestalnosti i nepredvidivosti ljudske sudbine, te slucajnim, privremenim identitetima koja nam ona neprestano namece.

Veliko more svakako ne moze stati u mali izvor, kako kaze izvod iz Mesnevije odabran kao moto romana 'Ruski dnevnik', ali Sadik Ibrahimovic nam je ovom nevelikom premda neobicno zgusnutom knjigom dokazao da velike price itekako mogu stati na mali broj strana.