Mesnevija I :

'Mesnevija', remek-djelo ponajvecega mistickog pjesnika islamskoga svijeta, Mevlane Dzelaluddina Rumija (1207. - 1273.), napisana u 13. stoljecu, nesumnjivo spada u red nepatvorenih literarnih, duhovnih i kulturnih spomenika covjecanstva uopce.

S vise od 25.000 stihova ona je najrafiniraniji duhovni jezik, himna Bogu i ceznja za susretom s Jednim i Jedinim. U svojim nepreglednim dubinama, poput oceana ona je udomila sva dokuciva i nedokuciva znanja, i o svijetu, i o transcendentnome. Posve u skladu s kur'anskim videnjem svijeta, ona je monument metafizickog i puckog jezika, jezik duhovnih visina i jezik biljaka i zivotinja, jezik skritog i otkritog, jezik mikrokozmosa, jezik duhovnog srca i univerzalni jezik, ali istodobno - i hijerokozmicki i metapovijesni. Njezin pjesnicki imaginarij i pjev o smislu covjekova postojanja, njezin zov da se nadide vlastito jastvo u potrazi za vinom bozanske Ljubavi, koje naravno nije od loze i cokota nego vino duhovnog sjedinjenja, neponovljiva je gradjevina duha.

M. Iqbal nazvao je Rumija svjetiljkom na putu slobodna covjeka. Iako je bio biser s Istoka, njegovo je srce nadilazilo geografiju. Ono je pripadalo, i sve vise pripada, i Istoku i Zapadu, i Sjeveru i Jugu. Uostalom, otkako je 1995. americki pjesnik Coleman Barks objavio engleski prijevod izbora iz njegova djela, siroj javnosti dotad slabo poznat, Rumi u samo nekoliko godina postaje najcitaniji pjesnik u Americi nakon W. Whitmana. Iako je zivio u srednjem vijeku, snaga njegova stiha zvoni i dandanas - 2007. u svijetu je oznacena godinom Rumija.