Ajvatovica : monografija : 500 godina dovista

Mr. Nusret ef. Abdibegovic, Muftija travnicki

AJVATOVICA - SIMBOL BOSANSKO - HERCEGOVACKE DUHOVNOSTI

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog, salavat i selam na Bozijeg miljenika Muhammeda a.s. 'Gospodaru nas, Tebe obozavamo, Tebi se klanjamo i sedzdu cinimo, Tebi tezimo, Tebi se predajemo, molimo za Tvoju milost i bojimo se Tvoje kazne...'

S ciljem da se na ovim prostorima cuje glas vjere o Bozijem jedinstvu i moci, o ljudskoj dobroti i potrebi, kroz povijest narodi ovog podneblja su se okupljali na zboristima, dovistima i musallama. Gradili hize, mesdzide, sinagoge, crkve, manastire, dzamije, medrese i tekije, sve s nadom da ce dova, molitva za bogat rod, rodnu kisu, sretnu porodicu, potomstvo, bolesne, nemocne i mir u domovini biti primljena i uslisana, jer dova i sadaka mijenjaju sudbinu covjeka.

Dova je sapat duse iskazana rijecima, nju prati sadaka, a sadaka je dobro djelo. I dova i sadaka kao dobro djelo koristi covjeku, tebi, meni i svima nama. Tijesna dusa drzi covjeka u okovu a stisnuta saka u siromastvu. Kao sto u tijesnu dusu ne ulazi zrak svjetlosti imana tako se ni u stisnutu saku ne spusta Bozija milost.

Da bismo postigli sustinu dove valja nam raditi pa se onda osloniti na Allaha u duhu poslanikova iskaza: 'Svezi devu pa se osloni na Allaha', sto znaci da uradimo ono sto je do nas pa se onda oslonimo na Allaha. Kroz trougao dove, sadake i rada ogleda se bogatstvo duha i egzistencije.

Danas smo ovdje na Ajvatovici, a koliko jucer smo bili u Blagaju na Buni, na dovistu u Kljucu, na Kamengradu u Zvorniku, Dobrim vodama u Foci, a sutra na Musalli u Sanskom Mostu, na Djevojackoj pecini u Olovu, na Lastavici u Zenici i na Karicima u Varesu.

Pod okriljem nebeskog plavetnila i milosti, zemaljskog zelenila i radosti utiskujemo nase stope samobitnosti i identiteta koje sjaje u bosanskom mozaiku, kao duga koja natkriva, premoscuje i spaja bosanska brda, doline i narode u jedinstvu i zajednistvu.

U jedinstvu i zajednistvu je sreca jer nejedinstvo i nesloga donose potcinjenost, ovisnost i ugrozenost a jedinstvo i zajednistvo daruju slobodu, neovisnost i sigurnost.

Traganje za mudroscu i skrivenim tajnama zivota koje se nalaze u jaziji - svetom tekstu Kur'ana, citanju znakova vremena i reljefnom izgledu bosansko - hercegovackog prostora su bila potreba ljudi poput Hasana Kafije, Sejh Juje, Ali-dede Bosnjaka i drugih, ali su, takodjer, potreba zivucih alima koji citaju jaziju i tumace je u duhu vremena i potreba covjeka ovog podneblja.

Od uleme i ucenjaka se ocekuje ideja i misao jer su misao i ideja u osnovi djelo a djelo je pokret u radu, a u radu je bereket. Rad unosi optimizam i donosi prosperitet.

U proteklom periodu Ajvatovica je svaki put iznova nudila programe razlicitih sadrzaja, njegovala i odgajala covjeka. Svakog je prihvatila, nikog nije odbacila, zato zasluzuje snazniju podrsku u formalnom i sustinskom smislu.

Ajvatovici kao simbol bosansko - hercegovacke duhovnosti treba novi pristup koji ce na poletniji nacin osvjeziti standarde i utvrditi kriterije, kako bi festivalski dani Ajvatovice koje kanimo u narednom periodu ponuditi bili jos snazniji i svestranije prihvaceni.

Ne treba se plasiti reforme, novog pristupa i koncepta. Uz tradicionalne oblike manifestacije treba ponuditi i afirmisati nove sadrzaje jer svaka generacija je vrijedna da ostavi trag u vremenua u kom je zivjela i iskaze sposobnost koje su je krasile.

Da je kojim slucajem Ajvaz-dedo danas ziv, volio bih znati na koji nacin, kojim putem i za sta bi u dovi dovio?

Svjedocanstvo Bozije moci se primjecuje u razlivitim oblicima, kroz razlicite pojave, u razlicitim situacijama, s ciljem da to bude znak, ajet i pouka, ibret covjeku. Ne treba daleko ici, neka svako zaroni u dusu svoju, neka osjeti puls srca, cemu se raduje srce a cemu ga vodi dusa. Dusa je Bozija narav, i dok je u covjeku, covjek je ziv a srce je u Bozijim rukama i On odredjuje za koga kuca, cemu se raduje. Mudrost je povezati abdesko pranje ruku, nogu i ostalih dijelova tijela sa poliranjem covjekovog srca i radosnog treptaja duse. Uskladiti covjekove organe sa njegovom dusom znaci uskladiti zivot covjeka s njegovim Gospodarom, pribliziti covjeka covjeku. Uskladiti narav prirode i narav covjeka, to znaci, odgovoriti na poziv Gospodara: 'Mir neka vlada medju ljudima.'

Suprotno miru je nemir, a nemir je strah, i glad, i rat, i siromastvo, i bolest, i smrt, i tuga, i suza. Prevladava misljenje da je danas vise nemira nego mira a kako to moze biti, kad je mir vazniji od nemira?

U miru se postize sreca a u nemiru nesreca, pa zasto je ljudima blizi nemir i nesreca nego mir i sreca?

Danas dovimo za mir i srecu, za radost i osmjeh.

Danas molimo za drustvo koje ce nas uciniti sretnim a ne nesretnim.

Danas molimo da se poprave ljudski odnosi, uspostave popucane rodbinske veze, da se pojaca briga i zastita djece, kako nas Poslanik naucava: 'Svi smo odgovorni i svi cemo biti pitani, kako za ono sto smo uradili isto tako i za ono sto smo propustili da uradimo. Najbolji medju nama je onaj koji koristi ljudima, a najslabiji je onaj koji ne moze pomoci ni sebi ni drugima.'

Odlucnost da se pomogne i sebi, i porodici, i drugima zahtjeva zrtvu, a zrtvovati se ne moze slabic, kukavica i onaj ko ne zna svoj cilj. Zrtva je plemeniti cin, ona oplemenjuje i covjeka i prostor i vrijeme. Zivjeti bez cilja je isto sto i putovati pustinjskim bespucem bez kompasa, busole i putokaza.