Knjizara Interliber.com  
  Danas je u katalogu 16246 knjiga.    Read in English Lista za kupovinu Pomoc
/
Naslovnica knjige Mjesto zlocina : Hypo Alpe Adria - Richard  Schneider - ISBN 9789532224023

Procitali ste knjigu
Mjesto zlocina : Hypo Alpe Adria?

Mjesto zlocina : Hypo Alpe Adria

Autor:
Prijevod : Boris Peric
Izdavac: Jesenski i Turk ; Zagreb, Hr.; septembar 2011.
ISBN-13: 9789532224023
Jezik: hrvatski; meki uvez; 263 strana; 20 cm
Raspolozivost: isporuka odmah

Online cijena: 31.45 KM (23.30 USD)
Popust: (15%) ; Ustedjeli ste: 5.55 KM (4.11 USD)
Cijena: 37.00 KM (27.41 USD)

Dodaj u Listu za kupovinu



O knjizi
Prica o jednoj banci, prica o ne samo jednoj zemlji, prica o lokalnim i nacionalnim serifima i njihovim medijskim i bankarskim kucama. Prica iznimno ostroumnog i upornog autora - sa sjajnim predgovorom Ive Jakovljevica koji je nekoc davno, u Danasu sredinom devedesetih, sve ovo predvidio.

U ovoj ludoj prici nema nevinih, cak ni u vremenu dok se zastor pravomocne sudske presude jos nije spustio: nevini nismo ni mi, obicni dosadni, prosjecni gradani: zato jer smo kao glasaci bili suvise lakovjerni; jer - ako nismo bili lakovjerni - nismo dovoljno bucno prosvjedovali na prvi znak uzbune; jer smo mislili da ce institucije uraditi (?!) svoj posao; jer nismo uspijevali predvidjeti razmjere bankarske / politicke / medijske gramzivosti i njezine posljedice po nas, hrvatske, austrijske, srpske i liechtensteinske blesane cijim porezima upravljaju mracni, necasni tipovi.

Hocemo li iz ovog primjera konacno poceti uciti o gradanskoj odgovornosti nas - koji smo ih doveli do udobnih uredskih i automobilskih naslonjaca, i njih - koji bi trebali raditi za javno dobro?

(Izdavac)

Procitajte poglavlje

Izvadak iz knjige:

Cinjenica je da je hrvatska vlada tada raspolagala mnogim inozemnim racunima. Zbog zemljopisne blizine Klagenfurt je bio omiljeno bankarsko mjesto. Tako je, primjerice, u svibnju 1991. samo kod banaka za Korusku i Stajersku otvoreno 13 deviznih racuna, na koje su kasnije uplacivane donacije iz citava svijeta. Pravo potpisa imali su kasniji premijer Hrvoje Sarinic, tada jos predstojnik Tudmanova ureda, i Gojko Susak, kasniji ministar obrane. Svi racuni svedeni su u srpnju 1998. na nulu i zatvoreni. Protok novca preko tih racuna iznosio je u sedam godina oko 45 milijuna eura. Prije otvaranja racuna banka je naravno mislila i na postojeci embargo na uvoz oruzja: 'Kod hrvatske vlade jos smo se raspitali nece li se novac ipak koristiti za kupnju oruzja', stoji u jednom svjedocenju nadleznog referenta iz svibnja 2002.: 'Pa su nas uvjerili u suprotno.'

Ma sto god da je bilo suprotno – ono je dan-danas predmet istrage hrvatskog drzavnog odvjetnistva, jer su silni milijuni s tih racuna navodno otekli u privatne kanale. 'Samo preko tih racuna iz Villacha naisli smo diljem svijeta na 88 daljnjih racuna', kaze zamjenik drzavnog tuzitelja Lazo Pajic, koji je u hrvatskoj zaduzen i za slucaj Hypo Alpe Adria. Na odgovarajucu molbu za pravnu pomoc dosad su reagirali samo Madarska, Svicarska, Liechtenstein, Cipar i Izrael. 'Ni Austrija dosad nije bila osobito kooperativna', zali se hrvatski drzavni tuzitelj. Ali to se promijenilo, otkako se afera Hypo i u Klagenfurtu nalazi pred sudom: 'U meduvremenu smo dio medunarodnog istrazivackog tima i molimo Austrijance da nas obavijeste kad postoje indicije za kaznena djela koja su pocinili hrvatski gradani ili poduzeca.'

Izvjesce tajne sluzbe tvrdi da je autokratski sef hrvatske drzave Franjo Tudman sredinom devedesetih godina zajedno s svojim suradnicima Ivicem Pasalicem, glavnim tajnikom nacionalisticke vladajuce stranke HDZ, skovao plan da se 'na 200 obitelji prenese pravo raspolaganja hrvatskim drzavnim vlasnistvom'. Pasalic je zato stupio u pregovore s Hypo Alpe Adria bankom (HAAB), koja je tada jos nosila skromno ime Koruska zemaljska i hipotekarna banka. Politicki vrh, stoji u tajnom spisu, odlucio se za HAAB, 'jer su uz pomoc te banke mogli dati u optjecaj preko milijarde dolara pronevjerenog drzavnog imetka, koji je preko pseudo-investicija, koje je smisljala HAAB, kontinuirano preko Italije, Liechtensteina ili Svicarske tekao natrag u Hrvatsku ili druge republike bivse Jugoslavije.' Pritom ostaje nejasno aludiraju li hrvatski istrazitelji i na pretpostavke prema kojima su nacionalisticki krugovi oko Tudmana jos prije raspada Jugoslavije iz drzavnih poduzeca izvlacili visoke devizne iznose i skladistili ih u Celovcu. U tu svrhu navodno je u kasno ljeto 1998. u jednom kaficu u klagenfurtskoj Kolodvorskoj ulici bilo vise susreta i s predstavnicima Hypo-a.

'Preko stjecanja atraktivnih lokacija u Istri, a potom i u Dalmaciji, pa u kontinentalnoj Hrvatskoj, uz potporu politicke elite dugotrajno se osiguravalo s jedne stane pranje novca, a s druge dohodak nove drzavne strukture', stajalo je u izvjescu. Mozgovi iza rafiniranog financijskog vrtuljka bili su s hrvatske strane Tudmanov savjetnik ivic Pasalic, a s austrijske bivsi upravitelji Hypo-a Wolfgang Kulterer i Günter Striedinger – ali i Jörg Haider. Oni su, pretpostavljaju agenti, HAAB od samog pocetka koncipirali kao 'poduzece za davanje usluga politickoj, medijskoj i gospodarskoj tajkunskoj oligarhiji, pri cemu je s tom bankom mogao suradivati gotovo svatko tko je bio u vezi s organiziranim kriminalom ili s Pasalicevom skupinom.'

Miroslav Kutle, Tudmanov teniski partner i jedan od osnivaca HDZ-a, koji se zahvaljujuci velikodusnim iznosima iz Celovca od malog vlasnika kafica uzdigao do velikog tajkuna i u svoje najbolje doba raspolagao imperijem od 150 tvrtki, jednom novinskom kucom i lancem robnih kuca. Doduse, diplomirani pravnik podrijetlom iz Bosne, koji je u dobi od osam godina s petero brace i sestara dosao u Zagreb, bio je u mnogim slucajevima navodno tek fiducijar za visoko rangirane funkcionare HDZ-a. Danasnji pedesettrogodisnjak slovi kao jedna od kljucnih figura u aferi HGAA, a u Hrvatskoj ga se na osnovi iskaza njegove bivse tajnice sumnjici da je Ivi Sanaderu za posredovanje pri dobivanju jednog Hypo-kredita platio proviziju u iznosu od 400.000 njemackih maraka. Obojica to poricu.

Ninoslav 'Nino' Pavic, osnivac Europapress Holdinga (EPH) i izdavac drugih najvecih dnevnih novina Jutarnji list, te izmedu ostalog Globusa, magazina koji u Hrvatskoj uziva znacaj austrijskog Profila ili njemackog Fokusa. Od prosinca 1998. WAZ-Grupa iz Essena sudjeluje s 50 posto udjela u EPH. U ozujku 2003. ispod Paviceva automobila eksplodirala je bomba. Izdavac, koji nije bio u kolima, ostao je neozlijeden. Slucaj nikad nije razjasnjen.

Goran Strok, amaterski vozac relija i sin jednog od prisnijih Tudmanovih prijatelja iz dana secesijskog rata, nastanjen u Engleskoj. Njemu je HAAB navodno sa 130 milijuna eura omogucila da iz privatizacijskog fonda kupi pet luksuznih hotela u Dubrovniku i Rijeci. Kad nije mogao upravljati ratama kredita, banka je po pretjerano visokoj cijeni otkupljivala dionice. Pozadinu tog slucaja upravo istrazuje drzavno odvjetnistvo u Klagenfurtu.

Tomislav 'Tomo' Horvatincic, zagrebacki poduzetnik, veliki sponzor HDZ-a i osnivac HOTO-grupe, koja se specijalizirala za uredske zgrade i trgovacke centre. Kako se cuje, s promjenjivim uspjehom: koncem 2005. Hypo je preko svog dionickog drustva za nekretnine iznenada kupio 22-katni Hoto Business Tower i Castellum Centar. U prvom slucaju radi se o uredskom tornju, u kojem je glavni najmodavac hrvatski Telekom; kod Castelluma o zgradi iz 19. stoljeca, u kojem su smjesteni uredski kompleks i najbolji zagrebacki restoran Gallo. Bila je to najveca trgovina nekretninama, koja se ikad odvila u Hrvatskoj. Samo godinu dana ranije Hypo je financirao izgradnju, odnosno renoviranje nekretnina, prikazujuci kupnju kao vlastiti trijumf. I tu je ulazak Hypo-a navodno uslijedio samo zato jer HOTO-grupa nije mogla otplacivati kredite. Prema jednoj dodatnoj glasini iz Zagreba taj nacin postupanja navodno je dogovoren prije pocetka izgradnje. Kratko vrijeme nakon sto je BayernLB preuzela HGAA, Business Tower je za 71,6 milijuna eura prodan diseldorfskom Signa Property Fundu. Koliki je bio iznos potreban za korekciju vrijednosti kod tog gigantskog projekta nije poznato.

Kad god bi Zagorcu zatrebala gotovina, odlazio bi k Biljani Sucic: nekadasnja sefica kabineta pod ministrom financija Jozom Marinovicem radila je u deviznom odjelu Privredne banke Zagreb (PBZ), a bila je nadlezna i za financije drzavnog oruznog monopolista RH Alan. Sucic procjenjuje da je u svom aktivnom razdoblju obradila naloge u vrijednosti od otprilike dva milijuna dolara. Najveci dio novca bio je namijenjen za naoruzavanje i isao je preko razlicitih prividnih poduzeca: 'Jer zbog embarga na uvoz oruzja morali smo biti veoma oprezni.' Navodno je samo Zagorec od RH Alana dobio preko 500 milijuna, a da ona nikad nije saznala za sto je novac upotrijebljen. 'Uvijek se govorilo da to potpada pod drzavnu tajnu', cudi se jos uvijek. Novac bi trazio ili Zagorec sam ili njegova tajnica Snjezana Siprak. 'Sitnice do 500 tisuca eura' obicno bi pokupio netko od njegovih ljudi. 'Katkada bih nalog dobila i na pager', prica Sucic i lista u rokovniku iz 1997. 'Poziv od Snjezane u 13.15, isplata za Lathama & Watkinsa: 115.000 dolara', pise tamo pod 2. sijecnja: 'Mislim da su to bili odvjetnicki troskovi za haski tribunal.' Istog dana u 10.55 primila je preko pagera jos jednu obavijest: '67.000 dolara Virginia; 27.500 Blackstone', glasila je zapovijed. Sto se krije iza tih imena, ne zeli otkriti: 'To je pitanje za gospodina Zagorca.'

Sucic, koja se danas zove Terezija Barbaric i navodno nikad ne napusta kucu bez pancirne kosulje i oruzja, ne sjeca se rado tog vremena: 'Bila sam prilicno naivna i svoj sam posao uzimala veoma ozbiljno. Kad sam primijetila sto se stvarno zbiva, nije vise bilo puta natrag.' Franjo Tudman i Gojko Susak osobno su joj zabranili da mijenja posao. A nije bilo ni zamjene: Ona je bila jedina koja se razumjela u medunarodno bankarstvo i govorila vise jezika. 'Prvi inozemni racun za Hrvatsku otvorio je Tudmanov sef ureda Hrvoje Sarinic 1990. u Zürichu,' prica umjetna plavusa s naocalama, koja danas neprepoznatljiva sjedi u jednoj poreznoj sluzbi: 'Ali kad je izbio rat, svicarska vlada inzistirala je da se racun zatvori.'

... Zalosna je to stvar, koja otvara jedno od najmracnijih poglavlja hrvatske povijesti. Jer dragulji vjerojatno potjecu iz vlasnistva Zidova, koji su tijekom Drugog svjetskog rata pod poglavnikom, vodom ustaskog pokreta, Antom Pavelicem ubijeni ili su bili prisiljeni pobjeci iz Nezavisne drzave Hrvatske (NDH). Tudman ih je pocetkom devedesetih godina navodno dobio od kardinala Franje Kuharica, koji je preminuo u ozujku 2002. Kardinal Kuharic, seljacki sin, roden 1919. u Gornjem Pribicu, malom selu u krasickoj zupi, kao najmlade od trinaestero djece, odrastao je u siromasnim uvjetima, a u lipnju 1945. tadasnji zagrebacki nadbiskup Alojzije Stepinac zaredio ga je za svecenika. Stepinac je zbog svoje zgodimicne bliskosti s Pavelicem bio jedan od najspornijih ljudi u hrvatskoj crkvi. 'On je izrijekom pozdravio novu drzavu. Govorio je o znaku 'djelovanja bozje ruke', o glasu krvi, o dogadaju u rangu mijene doba, prema kojoj se katolicka crkva ne smije zatvarati. Kasnije ce, medutim, kritizirati ustaske metode progona.' U meduvremenu su samostani uz znanje i blagoslov Vatikana sluzili kao skladista oruzja, a brojni franjevacki svecenici radili su i osobno kao cuvari u koncentracijskom logoru Jasenovac, hrvatskom Mauthausenu.

... Ako vec ne kod afere s draguljima, katolicka crkva imala je svoju bozansku ruku bar u jednom od brojnih Zagorcevih poduzeca: i to kod Molteh d.o.o.-a, koji je u sredistu Zagreba na crkvenom zemljistu sagradio poslovni i trgovacki centar. Prema SOA-i zZagorec je projektno drustvo, koje je klagenfurtski Hypo kreditirao s priblizno devet milijuna eura, tijekom postupka izrucenja 'fiktivno' prodao tehnickom konzorciju za nekretnine Ungelt/Spectrum Group of Companies, koji je kupnju i izvodenje radova financirao uz pomoc austrijskog Investkredita, kcerinskog poduzeca Volksbanken AG-a. Navodno je pri toj fiktivnoj prodaji intervenirao cak i praski nadbiskup Miroslav Vik kod zagrebackog kardinala Josipa Bozanica, i to u korist novih vlasnika, koji su u Pragu 'vec obavili neke poslove za crkvu'. I bivsi general svojedobno je navodno samo posredstvom crkve dosao do tog projekta: konkretno, preko franjevackog redovnika Ivana Tolja, rodaka izdavaca i suvlasnika Europapress Holdinga (EPH) Nine Pavica. Franjevac je funkcionirao kao posrednik i prilikom prodaje udjela u EPH-u njemackom medijskom koncernu WAZ.

Sasvim novu varijantu price o Zagorcevim draguljima unosi u igru hrvatski poduzetnik Ferdinand Jukic iz Vukovara. Nekadasnji vlasnik benzinske crpke u Njemackoj bio je kao agent Sluzbe za zastitu ustavnog poretka (SZUP) tijekom rata aktivan i u trgovini oruzjem. 'Pocetkom devedesetih godina, kad je novac za obranu bio na izmaku, pozvali su me u ured predsjednika', prica covjek svakome tko se zanima za to. Tudman je pokazao na dragulje, koji su lezali pred njim, i rekao. 'Ako, kako cujem, mozes nabaviti sve, onda sad pokusaj prodati ovo.' Bila je to lijepa kolekcija, prisjeca se Jukic: 'Manji dijamanti bili su brizno upakirani u vrecice od plisa, dok su ostali, vredniji, bili poredani prema karatima.' Odabrao je ukupno sest uzoraka, s kojima ce se uputiti potencijalnim trgovcima. Ministar obrane Gojko Susak navodno je takoder bio prisutan. Silio je Jukica da pozuri, jer Hrvatskoj treba novac. 'Rekao sam da cu si dati truda da ih prodam u roku od 15 dana.' Prvo je s njima bio u Becu, kod jednog 'visoko pozicioniranog Zidova iz Izraela', koji je trebalo da procijeni vrijednost dijamanata. Nakon kratkog pregleda, taj se vidno trgnuo i savjetovao mu da dragulje ne pokazuje nikome. Oni su nedvosmisleno ukradeni iz zidovskog vlasnistva, sto se prepoznaje po tehnici brusenja, koja se bila uobicajena samo do 1939. 'Svejedno sam se ukradene robe jos pokusavao rijesiti u Juznoj Africi i Meksiku, ali nisam imao uspjeha', prica Jukic. Na to je vratio dragulje, a preuzeo ih je Zagorec. Sve to ispricao je i zamjeniku drzavnog odvjetnika Lazi Pajicu.

Nakon rata avanturist se navodno povukao iz agentskog posla. 'Kad sam se vratio iz Njemacke, posjedovao sam deset milijuna dolara i time kupio vecinu jednog dionickog drustva.' Ali poduzetnicka sreca nije mu bila dugo sklona: njegov Badel d. d., koji se u Zagrebu bavio proizvodnjom etilnog alkohola, otisao je u stecaj vec 1998.


Sta su drugi kupili
Knjiga Kako je Ivo Sanader ukrao Hrvatsku - Drazen Rajkovic
Kako je Ivo Sanader ukrao Hrvatsku
Drazen Rajkovic
Online cijena:
33.15 KM

Knjiga Socijalizam ili barbarizam - Istvan Meszaros
Socijalizam ili barbarizam
Istvan Meszaros
Online cijena:
17.85 KM

Knjiga Imati Hrvatsku : paradoks jednog obecanja - Ivo Paic
Imati Hrvatsku : paradoks jednog obecanja
Ivo Paic
Online cijena:
36.55 KM

Knjiga Hrvatsko drustvo i turizam : Prilog socioekonomiji lokalnog razvoja - Sasa Poljanec-Boric
Hrvatsko drustvo i turizam : Prilog socioekonomiji lokalnog razvoja
Sasa Poljanec-Boric
Online cijena:
34.00 KM

Knjiga Sociologija rata i nasilja - Sinisa Malesevic
Sociologija rata i nasilja
Sinisa Malesevic
Online cijena:
40.80 KM






Podsjetnik


Budite u toku!

Za redovne obavijesti o novim izdanjima, promotivnim ponudama ili Prilici dana, dana prijavite se za e-mail newsletter Budite u toku!
 




Katalog: Naslovna | Nove knjige | Bestseleri | Knjige s popustom | Polovne i antikvarne knjige
Vas Interliber: Lista za kupovinu | Budite u toku! | Trazite knjige? | Esejistik@
Mapa websitea: Oblasti/zanrovi | Autori | Izdavaci |
Saradnja: Vasi prijedlozi su dobrodosli | Zelim prodati knjigu
-
Kako radimo: Prvi put ste ovdje? | Isporuka, cijene, rokovi | Pomoc | Pomogli su
Kontakt: info@interliber.com | Telefon: ++387 33 921 182 | Nasa adresa | Copyright© 1998-2014 Interliber d.o.o.