Intencije u arhitekturi

Ova je studija izrasla iz konkretnih problema na koje nailazi arhitekt u svojoj struci. Ne mislimo u prvom redu na tehnicke poteskoce koje treba svladati u vezi s graditeljskim zadatkom, vec prije imamo na umu problem definiranja zadatka i odlucivanja o tome je li neko planirano ili dovrseno rjesenje zadovoljavajuce. U oba slucaja moramo uzeti u obzir 'prakticne' i 'umjetnicke' potrebe kako arhitekta tako i drustva i pojedinacnog narucitelja. Danas nam nedostaje stvarna osnova za taj postupak a posljedica toga je prilicno obeshrabrujuca 'rasprava' u kojoj medju sudionicima vlada nesporazum, pa oni ne pronalaze plodonosni i uzajamno korisni pristup problemu. Drugim rijecima, nedostaje nam zadovoljavajuca teorija arhitekture.

U nase je doba vecina zvanja, pod neprestanim pritiskom novih zahtjeva, bila prisiljena razviti sveobuhvatne teorijske 'instrumente'. Medjutim, nasa arhitektonska rjesenja jos su uvijek rezultat manje-vise slucajnih improvizacija. Arhitekti se nisu pokazali voljnima izraditi teorijsku bazu za svoje podrucje, najvise zbog predrasude da teorija ubija kreativnu sposobnost. U ovoj studiji pokusat cemo dokazati da je to stajaliste pogresno.

Za razliku od nasih prakticnih problema koji su barem donekle rasclanjeni, arhitekturu opterecuju prilicno veliki 'okolinski' problemi koji nisu do sada niposto na odgovarajuci nacin istrazeni. Stoga sam od pocetka preuzeo zadatak da raspravim 'psiholosko ishodiste arhitekture'. Tijekom rada postalo mi je, medjutim, jasno da se taj vid ne moze nikako odvajati od prakticne strane tog pitanja te da arhitekturu, kao problem i kao gotova rjesenja, treba razmatrati kao cjelinu unutar koje su pojedini dijelovi uzajamno ovisni.

Stoga je ova studija prerasla u pokusaj sredjenog pregleda svih 'dimenzija' za koje se moze pretpostaviti da tvore arhitektonsko djelo. Studija ima za cilj sveopcu zakonitost, a svako arhitektonsko rjesenje moze se smatrati posebnim slucajem nastalim u krilu teorije. Drugim rijecima, pokusavam unijeti red u skup ciljeva i sredstava koji su obuhvaceni pojmom 'arhitekture'. Stoga studija donosi obrise konceptualnog plana koji se moze koristiti za analizu graditeljskih zadataka kao i dovrsenih djela; a obracam se kako aktivnom arhitektu tako i povjesnicaru arhitekture. Moram naglasiti da mi svrha nije rjesavati probleme. Ova studija nije ni 'prirucnik' arhitekture ni povijesni pregled. Namjera joj je organiziranje gradje kako bi se dobila zajednicka osnova za suradnju u rjesavanju problema. Zato je studija u pravom smislu rijeci teorijska.

Teorija bi nam trebala otvoriti oci na obilje mogucnosti, a ne podrzavati gotova pravila! obrasce.Kako bi nam omogucila da uocimo veze izmedju teorije i nasih konkretnih problema u praksi, studija zapocinje kratkim prikazom sadasnje situacije u arhitekturi a zavrsava 'perspektivom' mogucih primjena teorije u buducnosti. Ti dijelovi studije (I. i IV.) ne pretendiraju da budu iscrpni niti da 'objasne' sadasnju situaciju. Njihova je svrha da pruze siri okvir za samu studiju. Samo u trecem poglavlju, koje se bavi teorijom u uzem smislu, pokusao sam donijeti sveobuhvatniji prikaz. Prirodno je da se zbog sirine problema radi tek o 'kosturu' koji treba popunjavati tijekom buducih, detaljnijih istrazivanja. Drugi je dio rezultat nuznosti primjene znanstvenih metoda i zasnivanja arhitektonske teorije na obavijestima iz drugih podrucja. Stoga su prikazane metodoloske, psiholoske, socioloske i semioticke informacije koje bi, prema mome misljenju, trebale spadati u opci obrazovni temelj svakog arhitekta ili povjesnicara arhitekture. Bilo je prikladno odvojiti te teme od teorije uz uzem smislu, kako bi ona bila sto jasnija. Svi su komentari i citati skupljeni u biljeskama. Prilicno su brojne, ali jedino je na taj nacin glavni tekst mogao poprimiti koherentan i jasan oblik.

Teorija je proizasla iz mog poznavanja arhitekture, to jest iz ogranicenog znanja o ogranicenom broju primjera. Stoga ovu teoriju treba ispitivati i usavrsavati primjenjujuci je na najveci moguci broj konkretnih slucajeva. To 'sukcesivno priblizavanje' je neophodno ako zelimo pronaci zadovoljavajuci teorijski instrument. Vjerujem da sam ustvrdio polaziste te cu, ako budem imao prigode, nastaviti istrazivanje opseznim propitivanjem stare i suvremene arhitekture. (Autor)