‘Philosophia perennis jest izraz sto ga je skovao Leibniz; no ono sto je tim pojmom obuhvaceno - metafizika koja prepoznaje bozansku stvarnost u temelju svijeta stvari, zivota i umova; psihologija koja u dusi pronalazi nesto slicno ili cak istovjetno bozanskoj stvarnosti; etika koja covjekov konacni cilj vidi u spoznaji imanentnog i transcendentnog Temelja svega bitka – iskonsko je i univerzalno. Zaceci perenijalne filozofije mogu se naci u tradicionalnoj predaji primitivnih naroda u svim krajevima svijeta, a u svojim potpuno razvijenim oblicima ona nalazi mjesto u svim visim religijama. Prikaz toga Najviseg Zajednickog Cinitelja u svim prethodnim i sljedecim teologijama postao je predmetom pisanja prije vise od dvadeset pet stoljeca, i od toga vremena neiscrpna tema obradjivala se uvijek iznova, sa stajalista svake religijske tradicije i na svim glavnim jezicima Azije i Europe. Na stranicama koje slijede sabrao sam niz odlomaka iz tih spisa, odabranih uglavnom zbog njihova znacaja – jer ucinkovito ilustriraju neku konkretnu postavku vopcem sustavu perenijalne filozofije – ali takodjer i zbog njihove unutarnje ljepote i neprolaznosti. Ti su odlomci poredani pod raznim naslovima i, da tako kazem, uokvireni mojim komentarima, osmisljenim tako da ilustriraju i povezuju, da razvijaju i, gdje je potrebno, pojasnjavaju. (...)
Ova knjiga je antologija perenijalne filozofije; no iako je antologija, ona sadrzi tek malobrojne izvatke iz spisa profesionalnih knjizevnika te, iako ilustrira odredjenu filozofiju, jedva ponesto od strucnih filozofa. Razlog tome vrlo je jednostavan. Perenijalna filozofija primarno se bavi jednom, bozanskom stvarnoscu koja je u sustini raznolikog svijeta stvari, zivota i umova.’
Procitajte vise...
.gif)
